Kako se nositi sa PTSP-om

Ovim putem želio bih poručiti svima onima koji imaju simptome PTSP –a, da smognu snage i hrabrosti da potraže pomoć.

Prije šest godina sam od prijatelja čuo za postojanje udruženja koje se bavi oboljelim od PTSP-a. Do tada sam živio jako teško i po pitanju materijalne situacije i po pitanju moga zdravstvenog stanja, a prije svega stanja duše, jer sam se osjećao bespomoćno, izgubljeno, zatvoren i izolovan od društva. Nisam znao šta više da radim od sebe, odlučio sam se učlaniti i potražiti pomoć u Udruženju „Svjetlost Drine“. Želio sam da pokušam neke stvari „izbaciti“ iz sebe, da pričam s ljudima koji imaju iste probleme i koji me mogu razumjeti.

Izlazak iz izolacije

Moj cilj je prvenstveno bio da nešto konkretno uradim na sebi, odnosno da radim na rješavanju mojih unutrašnjih problema i da naučim kako ih prevazići ili riješiti. Motiv mi je bio što sam tada spoznao da ću se i kroz edukacije družiti s ljudima i samim tim prekinuti svoju izolaciju. Na početku sam osjećao strah i nevjericu, s obzirom da se po prvi put susrećem s ovakvim vidom pomoći. Prvi dan edukacije pomišljao sam da napustim grupu, nisam mogao otići ni na zajednički ručak. Sada sam presretan što to nisam učinio.

Kroz edukaciju sam naučio mnogo konkretnih stvari. Slušajući druge, uvidio sam i kako oni rješavaju svoje probleme i od svakog od njih sam pokušao uzeti ono najbolje i iskoristiti kada mi je teško. Naučio sam da koristim tehniku „preusmjeravanja “ i vježbu „sigurno mjesto“ - kad dođu trenuci krize ja sebe zamišljam u mom rodnom mjestu, u prirodi, i tada se osjećam mirno i sigurno.

Kroz rad u grupi sam shvatio da želim još više raditi na sebi jer sam osjetio značajan napredak. Odlučio sam se za individualni rad kroz koji ću se još više otvoriti terapeutu i istražiti svoje emotivno stanje.

Voditeljica/teraputkinja mi je pomogla da naučim kako da izbjegnem bijes i konfliktne situacije. Dosta stvari sam naučio o komunikaciji, koja je jedan od bitnih faktora našeg funkcionisanja. Uspio sam povratiti samopouzdanje i osjećaj sigurnosti.

Promjene koje su nastupile kod mene su bolja komunikacija, lakše prihvatanje i nošenje sa životnim problemima.

Gdje potražiti pomoć?

Do susreta s Udruženjem, gdje god sam išao da tražim pomoć za rješavanje mojih problema nailazio sam na nerazumijevanje službenika institucija u Goraždu, a ponekad i podsmjehivanje. Prilikom redovnih odlazaka ljekaru, trpio sam ono najgore, društvo, tačnije komšiluk, me gledalo drugim očima, smatrajući me onim najgorim - „ludim“.

Dugim i mukotrpnim radom na sebi dosta sam postigao. Na početku sam bio korisnik Udruženja „Svjetlost Drine“ i neko kome je u svakom trenutku trebala pomoć od volontera i teraputa. Kako je vrijeme odmicalo, došao sam u poziciju da i ja mogu kroz lično iskustvo objasniti šta je ustvari PTSP, kako se nositi s njim i objasniti ljudima koji prvi put dolaze u Klub šta je pravi cilj i svrha udruženja.

Ovim putem želio bih poručiti svima onima koji imaju simptome PTSP –a, da smognu snage i hrabrosti da potraže pomoć. Udruženja poput „Svjetlosti Drine“ su mjesta u kojim se mogu iznijeti svi problemi, bez straha da će oni proširiti van. Samo zajedno možemo poboljšati svoje zdravlje, razbiti stigmu i gledanje „drugim očima„ od strane pojedinaca i društva.

S.S.

 

Izvor: http://www.ugproi.com/bs/

Comments are closed.