Očevi vojnici

Očevi vojnici moraju iznova učiti roditeljstvo nakon raspoređivanja:

Očevi koji su se vratili sa vojne službe izvještavaju da imaju poteškoća u povezivanju sa malom djecom, koja ih se ponekad i ne sjećaju, navodi se u nedavno objavljenom istraživanju.

Dok su se očevi koji su učestvovali u istraživanju ponovno sastajali sa svojim porodicama, oni su pokazivali značajan nivo stresa, pogotovo oko ponovnog povezivanja sa djecom, prilagođavanja očekivanja iz vojnog života u porodični život, i suroditeljstva.

“Čovjek koji je na službi a koji je raspoređen za vrijeme dok je njegovo dijete novorođenče, a  koji se vrati kući u vrijeme kad mu dijete uči da hoda, može naići na sasvim drugačije dijete,” kaže vodeći autor dr. Tova Walsh. “Pod ovakvim okolnostima, očevi nađu da im je potreban značajan napor da obnove odnos sa svojim djetetom.”

Istraživanje je objavljeno u posebnom izdanju časopisa Zdravlje & Socijalni rad (Health & Social Work) posvećenom potrebama vojnih porodica. Oko 37% od 2 miliona američke djece pripadnika vojne službe imaju ispod 6 godina, što ukazuje na to da su takva pitanja široko rasprostranjena.

Walsh je provela tri godine istraživanja na Univerzitetu ‘Wisconsin School of Medicine and Public Health’. U svrhe istraživanja, ona i njene kolege intervjuisale su 14 očeva koji imaju djecu od 6 godina i manje, a koji su se vratili iz vojne misije. Većina su bili pripadnici Nacionalne garde vojske Mičigen. Ta mala grupa je bila dio veće studije pod nazivom ‘Jake vojne porodice’.

Za neke, ponovno spajanje sa svojom djecom nije prošlo kao što je predviđano. Jedan otac spomenuo je istraživačima događaj dolaska kući i malo dijete koje se hvata za majčinu nogu: “On je gledao u mene, ‘Ko je to?’ Ona je morala da mu kaže, ‘To je tata’. Nemam pojma kakav bi naš odnos bio da nije bilo rata u Iraku.”

Očevi su iskazali želju da poboljšaju svoje roditeljske vještine, nauče da bolje izražavaju svoje emocije i upravljaju svojim naravima. Pola očeva imalo je posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) a većina ostalih je imala subkliničke simptome traume. Nekoliko njih je prijavilo da imaju poteškoća da ostanu smireni kada su njihova djeca nemirna, ili su rekli da im je ponašanje njihove djece stresno.

“Rezultati pokazuju da je potrebo podržati vojne porodice tokom reintegracije,” naglašava Walsh. “Očevi vojnici su prijemčivi za informacije i podršku koja će im pomoći da razumiju i odgovore na reakcije njihove djece na separaciju i ponovno spajanje koje su tipične za njihove godine. Svi se oni nadaju da će obnoviti svoje odnose sa svojom malom djecom.”

 

Izvor: http://www.sciencedaily.com/

Comments are closed.