Samoubistvo

Treba znati

 
Jedna od najprihvaćenijih definicija samoubistva kaže da je to autodestruktivni čin s ciljem oduzimanja vlastitog života.

U autodestruktivna ponašanja se, osim samoubistva, ubrajaju i pokušaj samoubistva, planiranje ili samo razmišljanje o samoubistvu i sve vrste samoozljeđivanja.

Bilo je mnogo govora o tome da je samoubistvo poziv u pomoć, vapaj bola, traženje razumijevanja, pažnje i ljubavi, a kao rezultat svih onih nemilosrdnih životnih udaraca koje zovemo traumom, stresom, krizom.

Ali, ne mozemo znati sta se to dogodilo u životu svake pojedinačne osobe da je postala do te mjere ranjiva, tužna i bespomoćna i bez nade da ozbiljno razmatra okončanje svog života. Možemo samo da, u najopštijim crtama, pretpostavimo šta i kako se stvari odvijaju u susretu sa, naizgled, nerješivim problemom.

Pri tom su bol i patnja neizdržljivi, nevažno odakle potiču (od kog konkretnog gubitka, stresne situacije ili traumatskog događaja). I kako ni olakšanja ni rješenja nema na vidiku, bespomoćnost i beznadežnost rastu. I negdje na tom putu počinje da se javlja ideja o okončanju života kao mogućem rješenju.

Suicidna osoba samoubistvo vidi kao rješenje problema koji donosi neizdrživu bol, a koji smatra nerješivim.

Većina osoba koje su počinile samoubistvo žele se riješiti duševne boli i patnje. U suštini ne žele završiti život, već patnju.

A kada se jednom donese odluka, čak i ta strašna odluka o okončanju života, nastaje mir. Taj mir, koji je olakšanje za očajnog putnika, trebalo bi da nama posluzi kao opomena, mozda jedna od zadnjih prilika da nešto uradimo.

Neka stanja svijesti suicidnih osoba se mogu prepoznati u sljedećim stanjima:

 

  • promjene ličnosti (tužni su, povučeni, osjetljivi, nervozni, umorni, bezvoljni, neodlučni, nekad uznemireni i hiperaktivni )
  • promjene ponašanja (ne mogu da se skoncentrišu na posao, nezainteresovani su za svoj izgled)
  • promjene u spavanju (pretjerano dugo spavaju ili imaju nesanicu, bude se jako rano ujutro, imaju noćne more)
  • promjene u navikama ishrane (nemaju apetita i slabe ili previše jedu)
  • gube interesovanje (za prijatelje, seks, hobije i uopšte aktivnosti u kojima su ranije uživali)
  • mnogo brinu (o novcu, bolesti stvarnoj ili umišljenoj
  • plaše se gubitka kontrole (da će „poludjeti“, da će povrijediti sebe ili druge)
  • opterećeni su osjećanjem krivice, stida, samomržnje
  • nemaju nade za budućnost “nikad mi neće biti bolje, uvijek ću se ovako osjećati
  • zloupotrebljavaju droge ili alkohol
  • nedavno su izgubili voljenu osobu, posao, novac, samopouzdanje, samopoštovanje, status
  • sređuju svoje poslove, dugove, pozdravljaju se sa prijateljima, rodbinom poklanjaju vrijedne lične stvari
  • imaju suicidne impulse, ideje ili izjave, ranije pokušaje samoubojstva
  • ponašaju se na način koji može biti opasan (neoprezni su u saobraćaju…)
  • bili su ili jesu žrtve zlostavljanja

Učinite za sebe ili nekog u vašoj okolini najbolje, i potražite stručnu pomoć.

Ako primijetite da osoba koju poznajete pati, ako posumnjate da gubi volju za životom, ponudite joj razgovor.

Dajte joj do znanja da nije sama. Stavite se u poziciju te osobe i to će vam pomoći da bolje razumijete kroz šta prolazi, a i pomoći će vam da reagujete na prirodan način.

Pomozite joj da shvati da su problemi RJEŠIVI, a ako i nisu da postoje načini kako prihvatiti nerješive probleme i da postoje druge alternative osim samoubistva. Pomozite joj da shvati da nepodnošljivi unutrašnji doživljaj koji ima neće trajati vječno i da samoubistvo nije nikakvo rješenje.

Pored toga što slušanjem i podrškom sami možete mnogo da učinite da pomognete osobi, dobro je znati koje organizacije mogu takođe da pruže pomoć kako osobi koja je suicidna, tako i vama samima.

Za pomoć se možete obratiti:

  • Svom izabranom lekaru
  • ili u neki od centara za mentalno zdravlje sa liste na sljedećoj stranici.

Gdje potražiti pomoć?

 

Postoje načini koji vam mogu pomoći da ozdravite i osjećate se bolje. Kontaktirajte neki od Centara za mentalno zdravlje ili svog ljekara.