Zašto se kod nekih javlja PTSP, a kod drugih ne?

Istraživač  Bruce Dohrenwend i njegove kolege otkrili su da su traumatična iskustva iz borbe kod vojnika iz Vietnama uzrokovala pojavu mnoštva simptoma poznatih pod nazivom sindrom PTSP. Ali, druge predispozicije, kao što je predratna psihološka ranjivost, jednako su važne za previđanje hoće li sindrom ustrajati.   

Istraživači su ponovno istražili podatke dobivene od 260 muških vojnika koji su sudjelovali u studiji za istraživanje ponovnog prilagođavanja vojnika. Sve veterane su ispitivali iskusni liječnici, a pitanja su uključivala informacije o početku poremećaja i je li on još uvijek aktivan 11 do 12 godina nakon što je rat završen.

Dohrenwend i kolege usredotočili su se na uloge najvažnija tri faktora: koliko je veteran bio izložen na ratištu (npr. koliko je bio izložen smrtnoj opasnosti ili traumatskim događajima za vrijeme borbe), predratnu ranjivost (npr. fizičko nasilje u djetinjstvu, nasilje u obitelji) i sudjelovanje u nasilju nad civilima ili zatvorenicima.

Podaci su ih uputili na to da je izloženost stresnim situacijama nužna za nastanak sindroma PTSP, jer je 98 % veterana koji su ga razvili prošlo kroz jedan ili više traumatičnih događaja.
Ali, sama izloženost borbama nije bila dovoljna da uzrokuje PTSP. Od svih vojnika koji su doživjeli neku vrstu traumatskog iskustva u borbi, njih je 31,6 % razvilo PTSP. Kada su istraživači analizu suzili na vojnike koji su doživjeli najteže oblike traumatskih događaja, još uvijek ih je bilo oko 30 % koji nisu razvili PTSP. To upućuje na zaključak da su i drugi faktori, kao i ranjivost, bili uključeni kada se radilo o manjini izloženih vojnika koji nisu razvili sindrom PTSP. Pored tih faktora, fizičko nasilje u djetinjstvu ili psihijatrijski poremećaji prije rata znatno su doprinijeli nastanku sindroma PTSP.

Čini se da i godine igraju veliku ulogu. Naime, muškarci koji su bili mlađi od 25 godina kada su otišli u rat imali su sedam puta veće šanse da razviju PTSP nego muškarci starije dobi. Istraživači su također otkrili da su vojnici koji su naudili civilima ili ratnim zarobljenicima imali znatno veće šanse da razviju PTSP.

Kombinirani podaci dobiveni proučavanjem ta tri primarna faktora – izloženost ratu, predratna ranjivost i sudjelovanje u nanošenju povreda civilima ili zatvorenicima – otkrili su da se PTSP razvio kod 97 % veterana kod kojih su u životu bila prisutna sva tri navedena faktora. Stupanj izloženosti borbi bio je najjača predispozicija za razvoj sindroma, a predratna ranjivost je bila jednako važna kada se radilo o predviđanju hoće li PTSP biti dugotrajan ili neće.

Istraživači zaključuju da ovi pronalasci imaju važne implikacije za sprječavanje slučajeva sindroma PTSP uzrokovanog ratom.

S obzirom na moguću interakciju između izloženosti ratnim borbama i predratne ranjivosti, ti rezultati naglašavaju potrebu da se najranjiviji vojnici trebaju držati što dalje od najtežih ratnih borbi.

Dohrenwend i njegove kolege također navode kako su posljednji konflikti u Iraku i Afganistanu, kao što je to bilo i u Vijetnamu, „rat među ljudima“ i naglašavaju potrebu za istraživanjem koje bi proučavalo okolnosti u kojima dolazi do toga da se počini šteta nad civilima i zatvorenicima. Takvo istraživanje bi dalo važne tragove i uputilo na načine kako da se spriječi razorno kršenje pravila rata.

 

Izvor: http://znano.st/

Comments are closed.